Ne tako davno, Zimbabve je bio u vijestima iz pogrešnih razloga. Politička nestabilnost, državna sponzorirana klasna borba po rasnoj osnovi i hiperinflacija bili su glavni čimbenici zemlje u neredu.
Premotajte se u današnje vrijeme i slika je potpuno suprotna. U zemlji postoji politička stabilnost s povratkom predstavničke demokracije, društvo je manje podijeljeno nego što je bilo na vrhuncu, a gospodarstvo se oporavilo.
Dok politika i sociologija nisu naša nadležnost, zanimljivo je da nakon što smo dostigli godišnju inflaciju od 800%+ u 2020. zemlju je upravo pohvalila Svjetska banka za snažan oporavak osnovnih ekonomskih temelja.
Da bismo saznali kako je Zimbabve to postigao, duboko ćemo zaroniti u sve makroekonomske stvari u pokušaju da saznamo više.
1. Izgubljene godine – 1997.-2009
1.1 Skromni počeci
– Zimbabve – Trend rasta BDP-a
Zimbabve, bivša Rodezija, zemlja je bez izlaza na more u južnoj Africi koja je preuzela vladavinu većine 1980. nakon dugog građanskog rata između vladajuće bijele manjine i većinskog crnog autohtonog stanovništva.
Sporazum Lancaster House, kojim je okončan rat, prenio je vlast na vladavinu crne većine, dok je istovremeno očuvao prava na slobodu bijelih zemljoposjednika koji su se, kao generacijski stanovnici, identificirali kao Afrikanci i odlučili se ne vratiti u Britaniju.
Sljedećih 17 godina zemlja je uživala relativnu stabilnost iz političke i socijalne perspektive iako su se ciklusi gospodarskog uspona i pada nastavili, što je uobičajeno za zemlje u razvoju s velikim oslanjanjem na primarna dobra. Stoga su međunarodne cijene minerala i usjeva diktirale relativnu ekonomsku uspješnost zemlje ili ponovnu sušu koja bi ozbiljno ugrozila proizvodnju hrane u cjelini.
1.2. Crni studeni 1997
U studenom 1997., nakon teške berza kraha, slabi ekonomski otisak prelio se u masovne građanske nemire. Ključni među onima koji su štrajkali protiv teških ekonomskih poteškoća bili su veterani građanskog rata u zemlji.
Ovdje je važno spomenuti da je do tada tadašnji predsjednik, g. Robert Mugabe, bio na vlasti 17 godina. Kao službeni vođa pobunjenika koji se borio na bojnom polju i postigao političko rješenje koje je dovelo do vladavine većine, bio je široko cijenjena osoba.
Pod njegovim vodstvom, ratni veterani su se odrekli oružja i uloženi su znatni napori da se oni ponovno integriraju u ekonomski aparat, ali s ograničenim uspjehom s obzirom na resurse zemlje.
Tada je iz pozicije slabosti i percipirane prijetnje iz vlastite baze moći predsjednik Mugabe najavio program ekonomske pomoći za zbrinjavanje branitelja. Jedini problem je bio što bi program koštao 3% BDP-a u obliku jednokratne isplate bonusa!
1.3 Problematični 98 i 99
Država nije imala sredstava za isplatu bonusa. Iste su prvo pokušali namaknuti kroz namet čemu se žestoko usprotivila poslovna zajednica.
Zatim su se počeli zaduživati, što je izvršilo pritisak na zimbabveanski dolar. Financije zemlje nastavile su se iscrpljivati dok se 1998. pridružila multinacionalnoj kampanji za drugi rat u Kongu. 1999. donijela je sušu i službene neplaćanja državnih dužničkih obveza.
1.4. Zemljišna reforma
S ekonomskim kolapsom koji je vladao i nagovještavao goleme političke preokrete, Vlada je skrenula pozornost masa pokretanjem zakona o zemljišnoj reformi, prema kojem je zemlja koju su držali bijeli doseljenici trebala biti redistribuirana crnim poljoprivrednicima. Uslijedili su masovni nemiri, s bijelim doseljenicima koji su bježali iz zemlje i međunarodnom osudom koja je dovela do sankcija protiv same zemlje.
Utjecaj na gospodarstvo bio je razarajući jer su sankcije osušile izglede za izravna strana ulaganja. S druge strane, poljoprivredna proizvodnja je pala jer farmeri crnci nisu imali sredstava ni stručnosti za mehaniziranu poljoprivredu velikih razmjera te su umjesto toga pribjegli uzgoju za vlastite potrebe s niskim prinosima.
To je zato što je većina zemlje bila nasilno oteta, a novi crni "vlasnici" nisu imali odgovarajuću dokumentaciju kojoj bi mogli pristupiti banke za obrtna sredstva.
1.5. Hiperinflacija
Pad gospodarske proizvodnje zbog sankcija i utjecaj nasilne zemljišne reforme dodatno su se odrazili na javne financije. Vlada se zaduživala koliko je mogla, ali velikim dijelom tiskala novac.
Utjecaj je bio da je od 2004. do 2009. zemlja bila uhvaćena u duboku hiperinflacijsku spiralu s inflacijom koja je prema nekim procjenama dosegla vrhunac od 6,600%. Zimbabveanski dolar izgubio je sav kredibilitet i Vlada je pribjegla provedbi kontrole cijena. To je samo pogoršalo problem jer je stanovništvo pribjeglo neformalnoj ekonomiji.
2. Desetljeće dolarizacije
2.1. Prvi koraci
Godine 2009. tri političke stranke u parlamentu složile su se uspostaviti Vladu nacionalnog jedinstva koja će poduzeti bolne gospodarske reforme, nadajući se da će političko jedinstvo i stabilnost stvoriti idealno okruženje za pomoć u obnovi gospodarstva.
Prvi korak nova Vlada poduzela je u veljači 2009. kada je legalizirala devizno poslovanje u domaćem gospodarstvu. Utjecaj je bio da je do travnja 2009. zimbabveanski dolar izgubio svu vjerodostojnost i bio potpuno suspendiran. Američki dolar postao je službena valuta za državne transakcije.
2.2 Početni učinak
Učinak ovog poteza bio je izuzetno pozitivan. Inflacija se preokrenula, bankarski sustav stabilizirao i započeo je gospodarski rast. No, bilo je i negativnih posljedica:
- Ljudi su i dalje bili nepovjerljivi prema bankama i držali su svoj kapital u neformalnoj ekonomiji, što je i dalje predstavljalo pritisak na javne financije, tjerajući Vladu u situaciju tekućeg financiranja.
- To je imalo dodatni učinak iznimno visokih kamatnih stopa, budući da je bankama nedostajalo kapitala za posuđivanje i pomoć u pokretanju kotača gospodarstva.
- Iako je američki dolar djelovao kao službena valuta, nije ispunjavao sve zahtjeve koje monetarni sustav treba. Glavni među tim problemima bilo je kovanje novca ili problem malih apoena. U nedostatku sitniša, stanovništvo je bilo prisiljeno prihvatiti kovanice južnoafričkog randa. Izvješća također sugeriraju razmjenu kondoma, mobilno emitiranje i slatkiše.
- Zemlja nije baš dovoljno izvozila da bi stalan protok dolara mogao pristizati kao razlog za rast. Stoga je stanovništvo na neslužbenoj osnovi počelo poslovati u drugim valutama, što je dovelo do krivotvorenja.
2.3. Više istih pogrešaka
Nakon izbora 2013., obilježenih optužbama o raširenom namještanju, stranka g. Roberta Mugabea osvojila je jasnu većinu s njim izabranim za predsjednika. Nažalost, iste greške su se nastavile sa:
- Ubrzana politika autohtonizacije gospodarstva prema kojoj su sva poduzeća morala biti u vlasništvu crnaca s najmanje 51%, što je doprinijelo neizvjesnosti i odvratilo ulaganja;
- Udvostručenje državne službe kako bi se osigurala radna mjesta u okruženju u kojem državna blagajna nije dopuštala takvu obvezu. Konačni rezultat bio je da je nekoliko godina kasnije veličina državne službe morala biti znatno smanjena.
- Razni pokušaji ponovnog uvođenja zimbabveanskog dolara bez potrebnih mjera za izgradnju povjerenja. Rezultat je veća neizvjesnost i velika crna ekonomija, uz kontinuiranu upotrebu američkog dolara kao službene valute.
2.4. Kineske uvertire
Nije sve izgubljeno tijekom ovog vremena. Mugabeova vlada, pod stalnim pritiskom američkih sankcija, potražila je gospodarsku potporu negdje drugdje i u određenoj je mjeri uspjela.
To je prvenstveno došlo od kineskih ulaganja u minerale, poljoprivredu i turizam sektorima. Rezultati su bili ohrabrujući, pri čemu su sva 3 sektora pokazala poboljšanje.
Međutim, to su uglavnom marginalna poboljšanja inače ogromnog problema. Zapravo, to je izazvalo strahove da će zemlja zapravo postati kineska kolonija.
3. Tračak nade
3.1. Nagli ekonomski oporavak
Dok je svijet u cjelini pod karantinom, zimbabveansko gospodarstvo ozbiljno je patilo od pandemije koronavirusa. Međutim, s obzirom na njezino pozicioniranje kao proizvođača primarnih dobara, zemlja je odmah doživjela porast bogatstva.
Kao po Svjetska banka, gospodarstvo je poraslo za 5.8% u 2021. nakon smanjenja od 6.2% u 2020. Izneseni razlozi čine zanimljivo čitanje:
- Rast BDP-a vođen je oporavkom poljoprivrednog i industrijskog sektora. Znamo da su zemljišna reforma i sankcije koje su onesposobile uništile oba ova sektora. Za oporavak je ovdje tražena pomoć od Kineza, što je potpomognuto velikim žetvama.
- Usporavanje inflacije zbog stroge monetarne politike. Visoke kamatne stope i mjere politike pomogle su u zaustavljanju stope inflacije s 838% u 2020. na 60% u 2021.
- Istovremeno, Vlada je odgovornom fiskalnom politikom nastojala živjeti u skladu sa svojim mogućnostima. Nijedan od prošlih ekscesa nije bio pokroviteljski, s razvojnom potrošnjom usklađenom s financiranjem.
- Veći izvoz i doznake radnika pomogli su položaju platne bilance. Ovdje su općenito dvije sile u igri. Prvo, neposredno nakon krize izazvane COVID-19, kada se svjetska proizvodnja ponovno pokrenula, postojala je velika potražnja za primarnim dobrima, posebno mineralima. To je pomoglo gospodarstvu Zimbabvea kako su potražnja i cijene rasli. Drugo, zbog karantina strani su radnici otpušteni i odlučili su se vratiti kući, pa su količine doznaka bile veće.
- Odgovarajuće razine cijepljenja protiv koronavirusa omogućile su gospodarstvu funkcioniranje bez potrebe za prekidima zbog karantina. Opet, Kinezi su ovdje bili izuzetno korisni i velikodušni.
3.2. Lekcije
Čini se da je vladajuća elita Zimbabvea kroz svoju povijest izazivala konvencionalno razmišljanje. To je potaknuto željom onih na vlasti da produže svoju vladavinu nauštrb većeg blagostanja stanovništva. Najgore je to što se revolucionarni način razmišljanja koji je postojao 1970-ih i dalje zlorabi do drastičnih posljedica.
Uzmimo, primjerice, dodatak braniteljima iz 1997. godine. Umjesto da smo podlegli njihovim zahtjevima, bilo bi mudro raspisati nove izbore kako bi se pitanja poput ovih uključila u širi politički diskurs.
Isto vrijedi i za nepromišljenu i loše provedenu zemljišnu reformu. Daleko bolja ideja bila bi osnivanje zadruga koje bi poticale zajedničko vlasništvo nad zemljom, a istovremeno dopuštale nastavak naprednih mehaniziranih metoda poljoprivrede.
Slično tome, međunarodnu izolaciju Vlada je pozdravila kao orden časti. Realnost je da bi se, da nije bilo Kineza, raspali u još krvaviji građanski rat.
Opet, cilj ovog posta nije politički komentar. No, nema zadrške kada se kaže kako politika ne bi trebala utjecati na donošenje gospodarskih odluka. Zdravo donošenje odluka prožeto ekonomskom teorijom pokazalo je svoje rezultate u Zimbabveu u samo jednoj godini. To je ozbiljna optužba protiv onih koji su ranije upravljali gospodarstvom.
3.3. Budućnost
Iako su vijesti koje stižu iz Zimbabvea u zadnje vrijeme pozitivne, i dalje postoje ozbiljni rizici. Beziznimno, kako učinci niske baze nestanu, rast BDP-a će se usporiti u godinama koje dolaze.
Istodobno, trenutačni robni superciklus i posljedično gospodarsko usporavanje ponovno će utjecati na potražnju za izvozom zemlje i izvršiti pritisak na ionako krhki oporavak. Zemlja je i dalje ovisna o Kinezima kao glavnom trgovinskom i investicijskom partneru, a njezinoj međunarodnoj izolaciji nema kraja.
– Najnoviji podaci o inflaciji – Rezervna banka Zimbabvea
Ono što je potrebno je da Zimbabve osigura da neće nastaviti ponavljati pogreške iz prošlosti.
Do danas nije bilo povratka na nacionalnu valutu zbog deficita povjerenja koji vlada.
Ovo povjerenje treba ponovno zaslužiti. U protivnom će se ekonomska katastrofa koju je izazvao čovjek nastaviti.
Ostavi odgovor