Razoren poplavama, inflacijom, političkom nestabilnošću i lošim upravljanjem, Pakistan je na ivici da postane još jedno ekonomsko groblje južne Azije.
Od 2022. godine, Pakistan je napunio 59.7 biliona PKR duga, što je ogroman 89.2% cjelokupne pakistanske privrede.
Pakistanska ekonomska kriza nije nova pojava, a od 75 godina svoje nezavisnosti pretrpio je nekoliko ekonomskih kriza. Samo MMF je spasio Pakistan 13 puta u samo posljednjih 35 godina, a broj će se povećavati i u budućnosti.
Međutim, u posljednjih nekoliko godina, inherentni faktori su se intenzivirali i izazvali nagli porast lošeg ekonomskog stanja Pakistana.
Na primjer, u odnosu na prošlu godinu došlo je do povećanja ukupnog duga za 25%. Dok je ukupan vanjski dug Pakistana alarmantno porastao za 35% u jednoj godini.
Stoga bi ovaj članak uglavnom analizirao ekonomsko loše upravljanje Pakistanom posljednjih godina i kako je nekoliko faktora zajedno uzrokovalo da se njegova ekonomija gurne na rub kolapsa.
uzroci
Važno je shvatiti da ekonomska pitanja Pakistana nisu bila nedavna pojava, već kulminacija loše ekonomske politike, političkih previranja, terorizma, fundamentalizma, inherentne korupcije i vojne dominacije tokom godina koja se pretvorila u ogromnu bombu snježne grudve. Koje će, ako pukne, uticati ne samo na državu nego i na svijet.
Ali zašto?
Politička nestabilnost
Nijedna vlada u historiji Pakistana nije završila svoj puni mandat, što pokazuje da je politička nestabilnost bila dominantan fenomen u zemlji. To je dovelo do zanemarivanja u razvoju i ekonomskom planiranju zemlje.
Nedavna pozadina svrgavanja Imrana Khana direktno je povezana s političkom kulturom zemlje i načinom na koji vlada donosi odluke.
kao politika Pakistana se uglavnom vrti oko Indije i vlade su nestabilne, donose odluke ne zasnovane na čistom ekonomskom rasuđivanju, već glasaju na politici banaka. Ovo u konačnici raznosi izglede za izgradnju dugoročne fiskalne politike za kontrolu mijazma duga i održavanje održivog ekonomskog rasta.
Stoga je Pakistan školski primjer kako politička nestabilnost ima potencijal da naškodi rastu zemlje.
Religijski fundamentalizam
Analizirajući historiju, može se primijetiti da pakistanska inherentna kultura vjerskog fundamentalizma nikada nije dozvolila da razbije okove vjekovnih tradicija i uđe u modernu formaciju glavnog grada.
Isti fundamentalizam dalje koriste Imran Khan i njegova stranka, Tehreek-e-Insaaf, za stvaranje podjela, koje potencijalno mogu biti posljednji ekser u lijes u započinjanju građanskog rata unutar nacije.
Kao rezultat toga, vojska bi preuzela administraciju, a milioni ljudi će biti pogođeni nasiljem, glađu i terorizmom.
Kako se domaće terorističke grupe kao što su Tehreek-e-Taliban sada bore za vlast u Pakistanu, građanski rat ne bi bio samo na jednom ili dva fronta, već i na mnogim. Ovo će dodatno pogoršati oslobodilačke grupe Balochistana i Khyber-Pakhtunkhawa koje žele da se potpuno oslobode zemlje.
Moglo bi izgledati nevjerovatno. Međutim, nedavni događaji, uključujući poplave u ovim regionima, neprestano nasilje od strane vojske i stalna bombardovanja pobunjeničkih grupa, govore drugačije.
Da se vratimo ekonomiji, kako bi ekonomija funkcionisala da nije bilo zemlje?
Politika besplatnih i subvencija
Politika džaba izvršila je dodatni pritisak na državnu blagajnu. Visoke subvencije donijele su veliku dilemu aktuelnoj vlasti da li zadržati popularnost među građanima ili ukinuti besplatne da bi se smanjio pritisak na privredu.
Pa, kako to radi?
Sadašnja vlada daje ogromne subvencije i uzima spoljni dug da bi kanalisala glasove stanovništva. Kako dolazi nova vlada, već ima ogroman problem duga. Ali da bi zadržali popularnost, ne mogu ukinuti subvencije i na taj način uzeti više kredita kako bi nekako pokrenuli kotače zarđale ekonomije i izbjegli ekonomsku katastrofu za sada.
I petlja se nastavlja…
Kao rezultat toga, vanjski dug Pakistana, isključujući Kinu, već je dostigao 65 milijardi dolara, a valuta koja slobodno pada kao trešnja na vrhu.
Vidite, dug se ne koristi za ekonomski rast, već kao palijativna pilula da se privreda nekako odvuče. I to je jedan od razloga pada ekonomskog rasta, čak i uz povećanje kredita.
Vojno uplitanje
Kako je apsolutna vlast u rukama Vojnog establišmenta, glavne odluke se ne zasnivaju na potrebama stanovništva već na vojsci. Ovo je očigledno iz visoke alokacije budžetskih čelnika za vojsku (17.5%).
Zapravo, ukupan procenat vojnih rashoda i otplate duga (29.5%) za budžet za 2022-23. je ogroman 47% ukupnog budžeta.
To znači da se skoro polovina budžetskih rashoda izdvaja za naizgled neproduktivnu upotrebu ako to analiziramo u čisto ekonomskom smislu.
Još jedan značajan iznos se direktno upumpava u privredu putem subvencija i besplatnih naknada, što je još jedan razlog za zabrinutost.
Kina
Kako se često optužuje da je kineska politika zamke duga bila uzrok trenutnog stanja Pakistana, moramo zaviriti duboko u to pitanje i shvatiti da je Kina samo katalizator u već umirućem ekonomskom zdravlju zemlje.
Zašto?
Kina je predložila pretjerano izdašan zajam po vrlo visokoj kamatnoj stopi za izgradnju Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora (CPEC) u okviru svog megaprojekta BRI. U okviru BRI-a, kineske kompanije i radnici širom zemlje grade ukupno 26 projekata, uključujući brane, puteve, mostove i luku Gwadar.
Zanimljivo je da nijedna pakistanska kompanija ili građanin nisu direktno zaposleni, novac se vraća u Kinu, a pakistanskim građanima se ne dešava ništa korisno u smislu zapošljavanja ili srodnih beneficija. Umjesto toga, projekti su izazvali značajnu nevolju za ljude koji žive oko ovih projekata.
Stoga se čini da je kineska inicijativa Pojas i put propala, s obzirom na to da glavni projekti u okviru BRI-a još nisu bili u stanju generirati novac niti su završeni na vrijeme kako se očekivalo.
Štaviše, kako se krediti uzimaju po veoma visokim kamatama u poređenju sa svetskim standardima, servisiranje spoljnog duga Pakistana je takođe poraslo. Sada Pakistan uzima kredite po visokim komercijalnim kamatnim stopama kako bi otplatio prošle zajmove.
Druga petlja se nastavlja...
Još jedno povezano pitanje je disparitet u ekonomskom napretku u svim regionima. Srce Pakistana, uglavnom regija Punjab i Sindh, visoko je razvijeno u poređenju sa Balochistanom i KPK.
Zašto?
Vjerski fundamentalizam i diskriminacija degradirali su ljude ovih regija, koje se uglavnom sastoje od zajednica Ahmedija i Paštuna, da budu građani drugog reda u svojoj zemlji.
Sigurnost i terorizam
Što se stranih ulaganja tiče, politička nestabilnost i sigurnosni propusti su aspekt koji strani investitori najviše obeshrabruju da ulažu u zemlju. Osim toga, ratnohuškački stav Pakistana prema Indiji doveo je do toga da se odnesu milijarde dolara.
Još jedan obeshrabrujući faktor su ponavljajući napadi na strane državljane. Ovo se može potvrditi nedavnim terorističkim napadima na državljane Kine i Šri Lanke.
Štaviše, sa rastućim siromaštvom, Pakistan, koji je već fabrika terorista, mogao bi stvoriti terorističke grupe sa više ljudi koji nemaju šta da izgube. To će također učiniti moćnim postojeće organizacije, među kojima je ISIS-Khorasan primarna briga za cijeli region.
Sa Pakistanom na sivoj listi FATF-a, prostor za strane investicije se dodatno pogoršao.
Dying Currency
Pakistanska rupija slobodno pada i kreće se oko vrijednosti od 220 u odnosu na američki dolar. Kao rezultat toga, pakistanska rupija je postala valuta s najlošijim učinkom u južnoj Aziji, sa padom od skoro 16.5% samo u junu.
Situacija se dodatno pogoršala zbog visoke inflacije u cijelom svijetu. U Pakistanu je inflacija dostigla 300% zbog poplava i uslova MMF-a. A ako, kao što se čini, svjetska ekonomija zapadne u recesiju, Pakistan neće imati puno zraka za disanje.
Sada, da se vratimo na prvobitno pitanje zašto će pakistanski neuspjeh uticati i na svijet i Indiju. Pakistan kao zemlja na nuklearni pogon čini ga prevelikim da bi propao. Ako nuklearne bojeve glave dođu u ruke terorista, svijet bi mogao pretrpjeti nepopravljivu štetu.
Trenutni status
Pakistan je patio od velikih poplava od 2010. godine, zbog čega je inflacija i pakistanska rupija pretrpjela veliki porast. Vlada je procijenila gubitak od 40 milijardi dolara od poplava, a troškovi bi se mogli dodatno povećati. Ljudi koji već boluju od ekonomska kriza, sada su opterećeni poplavama i inflacijom.
Što se deviznih rezervi tiče. Pakistan ima rezerve vrijedne samo 2 milijarde dolara, koje teško mogu platiti za 5 sedmica uvoza. Problem je evidentan i iz visokog deficita platnog bilansa (15 milijardi $), servisiranje duga i velika devalvacija pakistanske rupije.
Dalje, relevantno pitanje se ogleda iu nedostatku koherentne dugoročne fiskalne politike. Na primjer, pakistanska poreska politika se mijenja svaka 2-3 mjeseca sa nekompetentnim poreskim vlastima, što je vidljivo iz činjenice da većina stanovništva u zemlji još uvijek ne plaća poreze.
Štaviše, zemlja je praktično isključena sa tržišta privatnog kapitala zbog ogromnog raspona od 16% između niske vrijednosti PKR i dolara. To je dovelo do gotovo zanemarivih stranih portfolio investicija, direktnih stranih ulaganja i drugih izvora deviznog priliva.
Zanimljivo je da je zemlja postala i neto uvoznica hrane, uključujući pšenicu, čaj i šećer.
U međuvremenu, ruska invazija na Ukrajinu Pakistanu je postala sol na rani. Invazija je izazvala skok globalnih cijena goriva i roba. To znači da sada Pakistan mora platiti više da kupi istu količinu goriva ili robe iz vanjskog svijeta.
A kako se pakistanska politika u velikoj mjeri vrti oko besplatnih naknada i subvencija, vlada nije naknadno povećala cijene, što je dovelo do dodatnog tereta za državnu blagajnu.
Međutim, nakon što je MMF odobrio zajam, Pakistan je prihvatio neke uslove i značajno smanjio subvencije. Ipak, vlada mora da ispuni više uslova da bi dobila dalju tranšu paketa.
Šta je pred nama?
Sada se postavlja pitanje šta se tačno dešava Pakistanu?
Kao što je rekao ekonomista pakistanskog porijekla Atif Mian, zemlja preuzima svoj rast preuzimajući ogromne dugove. Tako je, na primjer, Pakistan delegirao svoj infrastrukturni projekat Kini u okviru Kinesko-pakistanskog ekonomskog koridora (CPEC) tako što je od njega preuzeo dug. Sada je izbor na Kinezima, a kako se sav novac vraća nazad u Kinu, to ne ostavlja prostor za rast multiplikatora. To je suprotno od onoga što nazivamo ekonomijom kapanja.
Zato je delegacija rasta postala đavo u pakistanskoj krizi.
Štaviše, pakistanska politička nestabilnost mora se pobrinuti za period stabilnosti. Političari se moraju odmaknuti od besplatnih i vjerskih politika i fokusirati se na uzimanje gorkih pilula kako bi tražili hitnu pomoć.
Kao što je nekoliko ekonomista i kreatora politike istaklo, tranzicija će biti bolna.
Dakle, možemo li reći da je politička nestabilnost uzrokovala sadašnje stanje Pakistana?
Hajde da razumemo ovo; ekonomska kriza uzrokovana je kulminacijom nesretnog niza događaja koji se protežu na duži vremenski period i direktno ili indirektno su povezani sa jednim nizom političke nestabilnosti i nekompetentnosti.
Ovdje politička nestabilnost nije ograničena samo na vlade, već su sve političke institucije, uključujući i stalne, kulminirale u ono čemu svjedočimo danas.
Ideja je da su ekstraktivne političke i ekonomske institucije u srcu razaranja svake zemlje. Termin je detaljno objašnjen u knjizi "Zašto nacije propadaju?" što daje duboku istorijsku anegdotu o tome kako su neke zemlje nastale i propale.
Gledajući Pakistan, tvrdnja da su vlade odgovorne ne može se uzeti kao građevina argumenta da je politička nestabilnost primarni razlog ekonomske krize. Korupcija i nekompetentnost svojstvena svim institucijama pojeli su temelje zemlje.
Iako je MMF najavio 14. paket za Pakistan 1.1 milijardi $ od 4 milijarde dolara, temeljna načela upravljanja još uvijek ne podržavaju velike ekonomske reforme i korekcije.
Zajam MMF-a takođe dolazi sa uslovima. Zatražio je od vlade da poveća cijene goriva i smanji subvencije za poboljšanje njihove državne blagajne, zbog čega se vlada suočila s gnjevom građana. To će se odraziti i na građane koji su već pogođeni neprestanim poplavama.
Pakistan nema mnogo izbora jer njegovi tradicionalni saveznici, uključujući Saudijsku Arabiju, UAE i Kinu, nisu raspoloženi za pružanje finansijske podrške.
Stoga će to biti teška odluka za vladu. Iako je nedavni budžet ukinuo subvencije za gas i gorivo, mnogo toga mora da se uradi.
Ako Pakistan želi svjedočiti nečemu opipljivom, u tom slučaju njegov vojni establišment ne smije preusmjeravati strane grantove i pomoć u njihovu svrhu. Štaviše, budući da je zemlja visoko korumpirana, mora se osigurati transparentnost kako bi se obezbijedila pravična raspodjela pomoći i politika širom zemlje.
Za sada, ono što je očigledno je da će situacija u Pakistanu ostati u toku, možda i pogoršana. Inflacija će dostići novi maksimum, s obzirom da će MMF osigurati da nadležni ispune uslove.
Svaka prirodna katastrofa koja može promijeniti izgled zemlje sa satelita imat će dugoročne posljedice. With 33 miliona ljudi, uključujući 16 miliona djece, u 118 okruga pogođenih tekućim poplavama, brojke se neće uskoro zaustaviti, a sanacija štete zahtijevat će više novca i vremena.
Kako su poplave pogodile najsiromašnije regije Pakistana, postoji velika šansa za porast terorističkih aktivnosti i secesionističkih grupa.
Za vojsku, u decembru 2022., vojni vrh će se promijeniti. Međutim, kako je vojska učvrstila svoju moć u svim sektorima, ona nigdje neće ustupiti mjesto demokratskom vodstvu.
Sa ogromnom populacijom od 220 miliona, kritična stvar koju treba primijetiti je da velika zemlja poput Pakistana, ili čak Rusije, donosi ogroman udio u svjetskoj ekonomiji. Zato globalno vodstvo ne može ignorirati slona u prostoriji.
Ne ovog puta!
Sa inflacijom koja dostiže više od 300% u poplavama pogođenom Pakistanu, zemlja ima dug put.
Pakistanska ekonomska kriza nije jednaka krizi Šri Lanke. Razlog je u tome što kada zemlja sa ogromnom populacijom, na rubu kolapsa, ima nuklearno oružje i materica je terorizma, susjedne zemlje i svijet, općenito, ne mogu zanemariti njeno umiruće postojanje.
Ostavite odgovor