Ne tako davno, Zimbabve je bio u vijestima iz sasvim pogrešnih razloga. Politička nestabilnost, klasna borba koju je sponzorisala država po rasnoj liniji i hiperinflacija, sve su to činioci zemlje u rasulu.
Premotajte naprijed u današnje vrijeme i slika je potpuno suprotna. S povratkom predstavničke demokratije u zemlji vlada politička stabilnost, društvo je manje podijeljeno nego što je bilo na svom vrhuncu, a ekonomija se oporavila.
Iako politika i sociologija nisu u našoj nadležnosti, zanimljivo je da nakon što smo dostigli 800%+ godišnje inflacije u 2020. zemlju je upravo pohvalila Svjetska banka za snažan oporavak osnovnih ekonomskih osnova.
Da bismo saznali kako je Zimbabve to postigao, duboko zaronimo u sve stvari makroekonomije u želji da naučimo više.
1. Izgubljene godine – 1997-2009
1.1 Skromni počeci
– Zimbabve – Trend rasta BDP-a
Zimbabve, bivša Rodezija, je zemlja bez izlaza na more u južnoj Africi koja je postigla vladavinu većine 1980. godine nakon dugog građanskog rata između vladajuće bijele manjine i većinskog crnog autohtonog stanovništva.
Sporazum Lancaster House, koji je okončao rat, prenio je moć na vlast crnačke većine uz očuvanje prava na slobodu bijelih zemljoposjednika koji su se, kao generacijski stanovnici, identificirali kao Afrikanci i odlučili da se ne vrate u Britaniju.
U narednih 17 godina, zemlja je uživala relativnu stabilnost iz političke i društvene perspektive, iako su se ciklusi ekonomskog buma i kraha nastavili, što je uobičajeno za zemlje u razvoju koje se u velikoj mjeri oslanjaju na primarne proizvode. Stoga su međunarodne cijene minerala i usjeva diktirali relativne ekonomske performanse zemlje ili ponavljajuću sušu koja bi ozbiljno ugrozila proizvodnju hrane.
1.2. Crni novembar 1997
U novembru 1997. godine, nakon teške berza krah, slab ekonomski otisak prelio se u masovne građanske nemire. Ključni među onima koji su štrajkovali protiv teških ekonomskih teškoća bili su veterani građanskog rata u zemlji.
Ovdje je važno napomenuti da je do tada tadašnji predsjednik, gospodin Robert Mugabe, bio na vlasti već 17 godina. Kao formalni vođa pobunjenika koji se borio na bojnom polju i postigao političko rješenje koje je dovelo do vladavine većine, bio je široko cijenjena ličnost.
Pod njegovim vodstvom, ratni veterani su se odrekli oružja i uloženi su znatni napori da se oni reintegriraju u ekonomski aparat, ali s ograničenim uspjehom s obzirom na resurse zemlje.
Tada je predsjednik Mugabe s pozicije slabosti i uočene prijetnje iz vlastite baze moći najavio program ekonomske pomoći za smirivanje ratnih veterana. Jedini problem je bio što bi program koštao 3% BDP-a u vidu jednokratnog bonusa!
1.3 Problematični 98 i 99
Država nije imala sredstava za isplatu bonusa. Prvo su pokušali da ga podignu putem nameta kojem se žestoko protivila poslovna zajednica.
Zatim su počeli da se zadužuju, što je izvršilo pritisak na zimbabveanski dolar. Finansije zemlje i dalje su iscrpljene jer se 1998. pridružila multinacionalnoj kampanji za drugi rat u Kongu. 1999. donijela je sušu i zvanična neplaćanja obaveza po državnom dugu.
1.4. Zemljišna reforma
Sa ekonomskim kolapsom koji je zavladao i nagoveštavajući ogroman politički preokret, Vlada je skrenula pažnju masa iniciranjem zakona o zemljišnoj reformi, prema kojoj je zemljište koje su držali beli doseljenici trebalo da se preraspodeli crnim farmerima. Uslijedili su masovni nemiri, s bijelim naseljenicima koji su bježali iz zemlje i međunarodnom osudom što je dovelo do sankcija protiv same zemlje.
Uticaj na ekonomiju bio je razoran, jer su sankcije isušile izglede za direktna strana ulaganja. S druge strane, poljoprivredna proizvodnja je naglo opala jer crni farmeri nisu imali sredstva ili stručnost da poduzmu veliku mehaniziranu poljoprivredu i umjesto toga su pribjegli niskoprinosnoj poljoprivredi.
To je zato što je većina zemljišta bila nasilno oteta, a novi crni „vlasnici“ nisu imali odgovarajuću dokumentaciju da pristupe banke za obrtna sredstva.
1.5. Hiperinflacija
Pad ekonomske proizvodnje od sankcija i uticaj nasilne zemljišne reforme dodatno su uticali na javne finansije. Vlada je posegnula za pozajmljivanjem koliko je mogla, ali je uglavnom štampala novac.
Uticaj je bio da je od 2004. do 2009. zemlja bila uhvaćena u duboku hiperinflatornu spiralu sa inflacijom koja je prema nekim procjenama dostigla vrhunac od 6,600%. Zimbabveanski dolar je izgubio svaki kredibilitet i Vlada je pribjegla provedbi kontrole cijena. Ovo je samo pogoršalo problem jer je stanovništvo pribjeglo neformalnoj ekonomiji.
2. Dekada dolarizacije
2.1. Prvi koraci
Godine 2009. tri političke stranke u Parlamentu su se složile da uspostave Vladu nacionalnog jedinstva kako bi poduzele bolne ekonomske reforme uz nadu da će političko jedinstvo i stabilnost stvoriti idealno okruženje za obnovu ekonomije.
Prvi korak koji je nova Vlada učinila bio je februar 2009. godine kada je legalizovala devizne transakcije u domaćoj privredi. Uticaj je bio da je do aprila 2009. zimbabveanski dolar izgubio svaki kredibilitet i potpuno je suspendovan. Američki dolar je postao zvanična valuta za vladine transakcije.
2.2 Početni uticaj
Uticaj ovog poteza bio je izuzetno pozitivan. Inflacija se preokrenula, bankarski sistem se stabilizovao i počeo je privredni rast. Međutim, bilo je i negativnih posljedica:
- Ljudi su i dalje imali nepovjerenje prema bankama i svoj kapital su držali u neformalnoj ekonomiji, što je i dalje opterećivalo javne finansije, tjerajući Vladu u situaciju da se isplati.
- Ovo je dodatno uticalo na izuzetno visoke kamatne stope, budući da bankama nedostaje kapital za pozajmljivanje i pomoć u pokretanju ekonomije.
- Iako je američki dolar djelovao kao zvanična valuta, on nije ispunio sve zahtjeve koji su potrebni monetarnom sistemu. Glavno među tim pitanjima bilo je kovanje novca ili problem malih apoena. U nedostatku sitnog novca, stanovništvo je bilo prisiljeno da usvoji južnoafričke rand kovanice. Izvještaji također sugeriraju razmjenu kondoma, mobilnog emitiranja i slatkiša.
- Zemlja nije baš izvozila dovoljno da bi stabilan tok dolara dolazio u obzir za rast. Dakle, stanovništvo je nezvanično počelo da obavlja poslove u drugim valutama, što je dovelo do krivotvorina.
2.3. Više o istim greškama
Nakon izbora 2013. godine, poremećenih optužbama o široko rasprostranjenom namještanju, stranka gospodina Roberta Mugabea osvojila je jasnu većinu s njim izabranim za predsjednika. Nažalost, iste greške su se nastavile sa:
- Ubrzana politika autonomije ekonomije, pri čemu su sva preduzeća morala biti najmanje 51% u vlasništvu crnaca, što je dodavalo neizvjesnost i odvraćalo investicije;
- Udvostručenje državne službe kako bi se obezbijedila radna mjesta u okruženju u kojem državna kasa nije dozvoljavala takvu posvećenost. Krajnji rezultat je bio da je nekoliko godina kasnije broj državne službe morao biti značajno smanjen.
- Različiti pokušaji da se ponovo uvede zimbabveanski dolar bez neophodnih mjera za izgradnju povjerenja. Rezultat je bila veća neizvjesnost i velika crna ekonomija, uz kontinuiranu upotrebu američkog dolara kao zvanične valute.
2.4. Kineske uverture
Nije sve izgubljeno za to vrijeme. Mugabeova vlada, pod stalnim pritiskom američkih sankcija, potražila je ekonomsku podršku negdje drugdje i u određenoj mjeri uspjela.
To je prvenstveno došlo od kineskih ulaganja u minerale, poljoprivredu i poljoprivredu Zimbabvea. turizam sektori. Rezultati su ohrabrujući, pri čemu su sva 3 sektora pokazala napredak.
Međutim, ovo su uglavnom marginalna poboljšanja inače ogromnog problema. U stvari, ovo je izazvalo strahove da će ta zemlja zapravo postati kineska kolonija.
3. Tračak nade
3.1. Oštar ekonomski oporavak
S obzirom da je svijet u cjelini pod izolacijom, ekonomija Zimbabvea akutno je patila od pandemije koronavirusa. Međutim, s obzirom na to da se pozicionira kao proizvođač primarnih dobara, zemlja je doživjela trenutni uspon u bogatstvu.
U skladu sa Svjetska banka, privreda je porasla za 5.8% u 2021. nakon kontrakcije od 6.2% u 2020. Izneseni razlozi čine zanimljivo čitanje:
- Rast BDP-a predvođen je oporavkom u poljoprivrednom i industrijskom sektoru. Znamo da su zemljišna reforma i sankcije devastirali oba ova sektora. Tražila se pomoć Kineza za oporavak ovdje, čemu su doprinijele velike žetve.
- Usporavanje inflacije zbog stroge monetarne politike. Visoke kamatne stope i mjere politike pomogli su u zaustavljanju stope inflacije sa 838% u 2020. na 60% u 2021.
- Istovremeno, Vlada je nastojala da živi u granicama svojih mogućnosti vodeći odgovornu fiskalnu politiku. Nijedan od prošlih ekscesa nije bio pod pokroviteljstvom, a razvojna potrošnja je bila usklađena sa finansiranjem.
- Veći izvoz i doznake radnika pomogli su u poziciji platnog bilansa. Ovde su generalno u igri dve sile. Prvi, neposredno nakon krize COVID-19, kada se svjetska proizvodnja ponovo vratila na mrežu, postojala je velika potražnja za primarnim dobrima, posebno mineralima. To je pomoglo ekonomiji Zimbabvea kako su potražnja i cijene rasle. Drugo, zbog karantina, strani radnici su otpušteni i odlučili su se vratiti kući, tako da su obim doznaka bio veći.
- Adekvatni nivoi vakcinacije protiv koronavirusa omogućili su privredi da funkcioniše bez potrebe za prekidima zbog karantina. Opet, Kinezi su ovdje bili izuzetno korisni i velikodušni.
3.2. Lekcije
Čini se da je vladajuća elita Zimbabvea tokom svoje istorije izazivala konvencionalno razmišljanje. Ovo je potaknuto željom onih na vlasti da produže svoju vlast nauštrb većeg blagostanja stanovništva. Najgore je to što se revolucionarni način razmišljanja koji je postojao 1970-ih i dalje zloupotrebljava do drastičnih posljedica.
Uzmimo, na primjer, bonus za ratne veterane iz 1997. godine. Umjesto da smo podlegli njihovim zahtjevima, bilo bi mudro raspisati nove izbore kako bi se ovakva pitanja uključila kao dio šireg političkog diskursa.
Isto važi i za nepromišljenu i loše izvršenu zemljišnu reformu. Daleko bolja ideja bila bi osnivanje zadruga koje bi podsticale zajedničko vlasništvo nad zemljom, a istovremeno bi omogućile nastavak naprednih mehanizovanih metoda poljoprivrede.
Slično tome, međunarodnu izolaciju Vlada je dočekala kao medalju časti. Realnost je da bi se, da nije bilo Kineza, raspali u još krvaviji građanski rat.
Opet, cilj ovog posta nije politički komentar. Međutim, nema zadrške kada se kaže da na donošenje ekonomskih odluka ne treba uticati politika. Razumno donošenje odluka natopljeno ekonomskom teorijom pokazalo je svoje rezultate u samo jednoj godini za Zimbabve. Ovo je ozbiljna optužba protiv onih koji su ranije upravljali privredom.
3.3. Budućnost
Iako su vijesti koje stižu iz Zimbabvea u posljednje vrijeme pozitivne, ostaju ozbiljni rizici. U svakom slučaju, kako efekti niske baze nestanu, rast BDP-a će se usporiti u godinama koje dolaze.
Istovremeno, trenutni superciklus robe i rezultirajuće usporavanje privrede ponovo će uticati na potražnju za izvozom zemlje i izvršiti pritisak na ionako krhki oporavak. Zemlja ostaje zavisna od Kineza kao svog glavnog trgovinskog i investicionog partnera, a njena međunarodna izolacija ne pokazuje kraj.
– Najnoviji podaci o inflaciji – Rezervna banka Zimbabvea
Ono što je potrebno je da Zimbabve osigura da ne ponavljaju greške iz prošlosti.
Do danas nije bilo povratka na nacionalnu valutu zbog deficita povjerenja koji vlada.
Ovo povjerenje treba ponovo zaslužiti. U suprotnom, ekonomska katastrofa koju je stvorio čovjek će se nastaviti.
Ostavite odgovor